Morfologija

1. Što je usna šupljina, podjela i omeđenja usne šupljine?

Usna šupljina (cavum oris) je početni dio probavnog trakta.

Djeli se na: a) predvorje usne šupljine (vestibulum oris)

b) usna šupljina u pravom smislu (cavum oris proprium)

Usna šupljina počinje predvorjem usne šupljine (vestibulum oris), na koje se natavlja prava usna šupljina (cavum oris proprium); proteže se od usnog otovra (rima oris9 pa do ždrijelnog suženja (isthum fancium)

2. Topografsko – anatomski znakovi i zubi s nepravilnim topografsko – anatomskim znakom.

Metode označavanja zubi.

Ø Topografsko - anatomski znakovi: 1. znak luka

2. znak kuta

3. oralni nagib zubne krune

4. znak korijena

Ø Svi zubi imaju pravilno izražen znak kuta i luka, ali 3 zuba su izuzeci:

a) donji centralni sjekutić koji nema izražen znak kuta

b) prvi gornji predkutnjak ima obrnuti znak kuta i luka

c) drugi gornji predkutnjak ima 3 varijacije: 1. pravilno izražen znak kuta i luka

2. nema izražen znak kuta i luka

3. obrnuti znak kuta i luka

Ø Sustavi za označavanje zubi:

1.) Koordinatni sustav za trajne zube

8 7 6 5 4 3 2 1 1 2 3 4 5 6 7 8 maxilla
8 7 6 5 4 3 2 1 1 2 3 4 5 6 7 8 mandibula

desno lijevo

2.) Koordinatni sustav za mlječne zube

V IV III II I I II III IV V maxilla

V IV III II I I II III IV V mandibula

desno lijevo

3.) Haderupov način označavanja zubi

8+ 7+ 6+ 5+ 4+ 3+ 2+ 1+ +1 +2 +3 +4 +5 +6 +7 +8 maxilla

8- 7- 6- 5- 4- 3- 2- 1- 1- 2- 3- 4- 5- 6- 7- 8- mandibula

desno lijevo

4.) Američki sustav za trajne zube

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 maxilla

32 31 30 29 28 27 26 25 24 23 22 21 20 19 18 17 mandibula

desno lijevo

5.) Američki sustav za mlječne zube

A B C D E F G H I J maxilla

T S R Q P O N M L K mandibula

desno lijevo

6.) Dvobrojni sustav za trajne zube

18 17 16 15 14 13 12 11 21 22 23 24 25 26 27 28 maxilla

48 47 46 45 44 43 42 41 31 32 33 34 35 36 37 38 mandibula

desno lijevo

7.) Dvobrojni sustav za mlječne zube

55 54 53 52 51 61 62 63 64 65 maxilla

85 84 83 82 81 71 72 73 74 75 mandibula

desno lijevo

3. Dodirne točke

Ø Kontaktna točka (puncta contactus) smještena je na aproksimalnim plohama u incizalnoj odnosno na okluzalnoj trećini, od središnje trećine aproksimalne plohe malo vestibularnije; kutnjaci se dodiruju samo s mezijalne strane

Ø Važnost kontaktnih točaka: a) biološka – onemogućuje utiskivanje hrane između dvaju susjednih zuba

u interdentalne prostore; tako čuva interdentalnu papilu od

oštećenja i ozljeda

b) statička – omogućuje ravnomjerni prijenos žvačnih sila na sve zube u

aktu žvakanja, pa se tako umanjuje štetnost djelovanja

žvačnih sila

4. Anatomski dijelovi zuba

Ø Svaki zub je građen od tvrde i meke supstancije

Ø Tvrda supstancija: a) caklina – oblaže zubnu krunu (substantia enamelum)

b) dentin – zubna kost (substantia eburnea)

c) cement - oblaže zubni korijen (substanta ossea)

Ø Meku substanciju čini: a) zubna srž (pulpa dentis)

Ø Svaki se zub sastoji od triju anatomski različitih dijelova:

a) zubna kruna (corona dentis)

b) zubni vrat (cevix dentis)

c) zubni korijen (radix dentis)

5. Zubi intercaninog sektora(morfoloija i funkcija pri žvakanju, odnos gornjih i donjih zuba u centralnoj okluziji i uloga pri izvođenju kretnji)

SJEKUTIĆI --- dentes incisivi

Zubi mlječne i trajne denticije, 8 ukupno – 2 centralna i 2 bočna

Uloga im je hvatanje i odgrizanje hrane.

Kruna ima oblik lopatice.

3 oblika: kvadratičasti, trokutasti i ovalni širina uglavnom odgovara širini nosnih krila

Gornji su usmjereni nešto vestibularno s obzirom na čeljust, dok donji stoje okomito na čeljust.

Svi sjekutići imaju po jedan korjen.

6. Očnajci (morfologija i funkcija pri žvakanju, odnos gornjih i donjih zuba u centralnoj okluziji i uloga pri izvođenju kretnji)

OČNJACI ­­­--- dentes angulare

Zubi trajne i mlječne denticije.

Ukupno 4, 2 gore i 2 dolje.

Najjači zubi u čeljusti.

Služe kao nosači pri izredbi protetičkih nadomjestaka.

Niču oko 12 godine djetetova života.

Funkcionalna im je uloga vrlo velika zbog masivne i duge zubne krune, odnosno iznimno dugog korjena.

Tehnologija zubotehničkog materijala-pitanja za maturu

1.Što je gips po kemijskom sastavu,kako se dobiva i za što se primjenjuje?
Gips je dehidrirani mineral gipsa s kemijskom formulom CaSo4*2H2O.Nastaje na temperaturi 120°.To je poluhidrat Kalcij(Ca)sulfata.Možemo razlikovati poluhidrat koji čini 80% masenog udjela gipsa,dihidrat koji čini 5% masenog udjela kao i auhidrat(CaSO4),a ostalo su aditivi.Uz gipsa iz vreće uz dodatak vode nastaje dihidrat kalcijevog sulfata.
Gips je najčešće korišteni materijal u zubotehničkom laboratoriju i služi za izradu radnih modela.

2.Koje vrste gipsa poznaješ,koja fizikalna i kemijska svojstva ima?
Gips dijelimo na:a)Gips za otiske
b)Alabaster gips
c)Tvrdi gips(stone)
d)Super tvrdi gips(sa niskom ekspanzijom)
Alabaster gips-upotrebljava se za izradu baze radnog modela,za kivetiranje,za okludiranje,za artikuliranje,za izradu radnog modela,za reparaturu proteza.
Tvrdi gips-koristimo za izradu radnog djela radnog modela,za def.r.m.
Super tvrdi gips-koristimo za fiksni radni model
Proizvodnjom gipsa mora se dobiti gips koji će zadovoljavati za izradu anatomskog radnog modela kao studijskog modela,odnosno izrazito kvalitetan gips s malom ekspanzijom za precizne radove.Takvi gipsevi nam omogućuju izradu preciznog rada na kojeg utječu npr.ekspanzija gipsa,kontrakcija otiska,ekspanzija uložne mase,kontrakcija legure,promjena strukture voska tijekom hlađenja.

3.Opiši način rada s gipsom.
Gips se miješa strojno ili ručno.Ručno ga miješamo u gumenoj šalici.U gumenu šalicu stavimo vodu pa rastresemo gips.Gips se miješa energično po stjenci gumene šalice.Različiti omjeri gipsa omogućuju nam da postignemo kvalitetu gipsa.Omjer za tvrdi ili super tvrdi gips najčešće izgleda izrazito tvrdo.Teško se miješa,najčešće se pomiješa miješanjem uz stjenku šalice.Ručno vibriranje izrazito je sporo,manje učinkovito i rezultira nastankom blazni.
Rjeđe zamiješani gips gubi svoja svojstva(čvrstoća,tvrdoća,glatkoća površine).

4.Objasni važnost primjene vakumskog mješača i vibratora.
Vibrator nam omogućava da izbjegnemo blazne i ravnomjerno ispunimo cijeli otisak.Vibrator za uspješan rad mora imati veliki broj vibracija u jedinici vremena.Snaga vibracija povećava se kada se otisak popunjava.Otisak naslonimo na vibrator i uskim instrumentom stavljamo gips s jedne strane otiska uz vibracije,i instrumentom provjeravamo područje zuba ili bataljak(instrumentom ulazimo u šupljinu zuba i prislonimo ga uz stjenke).Prvo postavljamo gips u područje bataljaka.Kada se popune svi bataljci popunjavaju se ostali zubi.
Vakumski mješač omogućuje kraće miješanje nego ručno.

5.Opiši toplinske postupke u zubotehničkom laboratoriju.
Izvori topline u zub.laboratoriju su plinsko gorivo(butan,propan,acetilen,špirit) i električna struja(putovanje elektrona).
Aparati koje koristimo najvećim djelom koriste za izvor energije el struju,napon 220w.

Plinovi se koriste za stvaranje plamena koji koristimo na Benzenovom plameniku za pomoć pri modeliranju,za zagrijavanje instrumenata.Služe za zagrijavanje legure ili metala.

Neki od aparata koje koristimo su peć za keramiku,peć za predgrijavanje,peć za žarenje,aparat za toplinsko-tlačnu polimerizaciju.
6.Materijali za modeliranje
U zubnoj tehnici osnovni materijal za modeliranje je vosak.Vosak služi za rekonstrukciju izgubljenih dijelova zuba,izgubljenih zuba i resorbiranog djela.Voskom modeliramo krunice,baze proteza,sidra,dijlove mosta inlay,onlay,overlay.Vosak možemo podijeliti u dvije kategorije:a)Prirodni vosak;b)Sintetski vosak
Prirodni vosak može se dijeliti na mineralni,životinjski i biljni.Primjer prirodnog voska je parafinski vosak,mikrokristalni vosak i ozoceri.Parafinski vosak predstavlja mješavinu snažnih lanaca hidrokarbona.Biljni vosak i vosak kukaca je ester dugog lanca organske kiseline i dugačkog lanca alkohola.
Vosak za modeliranje ima svrhu modelacije i omogućava dobru postojanost i jednostavan rad.Možemo ga razlikovati ko vosak normalne tvrdoće i kao izrazito tvrdi vosak.Boja voska nije usko povezana s namjenom voska.

7.Zone plamena i zagrijavanje plamenom
P.K.Thomas zagrijava se na neutralnoj temperaturi.Ako je potrebno dodatno se zagrije sredina instrumenta.Ako je instrument previše zagrijan vosak bježi od vrha prema sredini i nemoguće je kapljičasto navoštati model.Instrument kojim se modelira zagrijava se na svojoj sredini.Kapljičasto navoštavanje označava da se vosak nanosi u obliku kapljice na kapljice.Ako se vosak razlijeva on je pregrijan.

8.Voskovi za modeliranje u laboratorijskoj fiksnoj protetici
Cervikalni vosak-elastičniji je i nanosi se na područje ruba krunice u tankom sloju
Vosak za modeliranje(zeleni vosak,ljubičasti) kapljičasto se nanosi prilikom modelacija krunice .Omogućuje dobru postojanost i jednostavan rad.

9.Voskovi za modeliranje u laboratorijskoj mobilnoj protetici
Ljepljivi vosak-nanosi se instrumentom ili u obliku štapića koji se zagrijava i nanosi na površinu.Koristimo ga za reparaturu proteze.
Ružičasti vosak-nanosi se velikim nožićem za modeliranje jer se mora nanositi na velike površine.Koristimo ga za modeliranje potpune proteze(za izradu voštanog bedema i modelacije anatomskih formacija).

10.Koje vrste vatrostalnih materijala poznaješ i koji je njihov sastav?
Vatrostalni materijali predstavljaju materijale koji su postojani na visokim temperaturama.Po kemijskom sastavu dijelimo ih u dvije skupine:
a)Sa gipsom-u svom sastavu imaju gips koji se raspada na temperaturama većima od 850°c pa ga koristimo za rad s plemenitim legurama.
b)Bez gipsa-u svom sastavu imaju silicijev oksid sa ili bez fosfata.Temperatura na kojoj se zagrijava uložna masa je 1100°c a može pdnjeti i više.
Vatrostalni materijal služi nam za ulaganje fiksno-protetskog rada,ulaganje djelomične proteze s lijevanom osnovom,izradu vatrostalnog bloka.Materijal koji nam služi za kivetiranje je uložna masa.
Uložna masa dobiva se mješanjem praha i tekućine.Tekućina se sastoji od ekspanzijske tekućine i destilirane vode i njihov omjer izrazito puno utječe na ekspanziju uložne mase.


11.Materijali za izradbu protetskog nadomjeska-legure.
Legure su spojevi dva ili više metala.Čisti metali se u zubotehnici rijetko koriste.Osnovni razlog legiranja je poboljšanje pojedinih karakteristika metala,a pritom se ne gube njihov adobra svojstva.Zlato je premekano,platina pretvrda,srebro kem reaktivno.Sve su to razlozi mješanja dva ili više metala da bi se dobila smjesa optimalnih svojstva(metal+metal;metal+nematel).
Legure možemo podijeliti:
*prema osnovnoj podjeli-plemenite i neplemenite;plemenite su one legure koje kao osnovni metal imaju metal iz plemenite grupe.Oni se često dodaju neplemenitim legurama u malom postotku.Takve legure ne postaju plemenite samo su im poboljšana svojstva.
*po broju komponenata-binarne,kvartarne
*Prema namjeni-za fiksnu protetiku
-za mobilnu protetiku
-za implantologiju ili kombinirane radove
TIP SASTAV
Izrazito plemenite legure - a)klasične-udio Au 70%
b)za metal-keram.tehniku-udio Au i Pt metala 80%

Legure sa smanjenim udjelom zlata - udio Au 50%

Srebro-pladijeve legure - udio Ag-50%;Pd 10%

Paladijeve legure - paladij srebrne legure-Pd 55-60% i Ag 30%
Paladij bakrene legurePd 70% i Cu 10%


12.Legure koje se koriste u laboratorijskoj fiksnoj protetici.
Legure s obzirom na ponašanje komponenata unutar legure dijelimo na:
a)Homogene legure-legure u kojima su legirajuće komponente potpuno pomiješane jedna u drugoj u tekućem i čvrstom stanju
b)Fizikalne smjese-legure u kojima su legirajuće komponente potpuno pomiješane u tekućem,a nepomiješane u krutom stanju
c)Homogene legure-legure u kojima su komponente međusobno povezane u tekućem,a djelomično u čvrstom stanju.
d)Kemijski spojevi-legure u kojima se legirajuće komponente međusobno u potpunosti povezuju u tekućem stanju uz stvaranje jednog ili više kemijskih spojeva

13.Objasni fizikalna svojstva legura.
Praktično razlikujemo čvrstoću,tvrdoću,rastezljivost elastičnost,obradivost.ljevnost,specifični toplinski kapacitet,koroziju,biokompatibilnost.Metal ima točno određena prethodna svojstva.Miješanjem različitih metala legure poprimaju,ovisno o postotku miješanja,neka nova svojstva,a u nekim slučajevima ponašaju se kao neki novi materijali jer su im sva svojstva izmjienjena.Osnovno za metale je postojanje točke taljenja,a kod legura budući da postoji više metala s različitim točkama taljenja nastaje interval taljenja kod kojeg razlikujemo solidus i likvidus točku.Likvidus točka predstavlja točku vrenja,odnosno kada se legura zagrijava dolazi do likvidus točke,a ne preko nje.Solidus točka predstavlja početak prelaska legure iz krutog u tekuće stanje.

14.Objasni metalografsku podjelu legura.
U krutom stanju mogu postojati sljedeći odnosi:
*Potpuna međusobna topljivost svih sastojina gradeći zajedničku prostornu rešetku pri čemu nastaju jedinstveni kristali miješanja;*nastaju slojasti kristali tvoreći dendritni izgled
15.Objasni mehanička svojstva legura.
Mehanička svojstva legura su:
-homogeno sitno zrnata struktura
-samootvrdnjavanje nakon lijevanja i mogućnost oplemenjivanja
-velike vrijednosti čvrstoće
-mogućnost lemljenja
-postojanost na koroziju

16.Koji je sastav zlatne legure koja se primjenjuje u laboratorijskoj protetici i objasni pojam karat i promil.
Primjena čistog zlata u zub.lab. je u tragovima.Prva legura primjenjena u zubnoj tehnici je trokomponentna legura zlata-zlato+srebro+bakar.Dodatkom Ag i Cu zlato ima veću tvrdoću,čvrstoću,elastičnost i rastezljivost.Cu poboljšava mehanička svojstva.Najmanje je 18 karatna legura.U takvim legurama srebro i bakar moraju imati točan omjer.Legure zlata mogu imati dodatke metala iz platinske grupe.Njihov udio ovisi o namjeni ili za metal keramiku ili za složeni rad.U takvim legurama prisutna je platina ili paladij.Legura koja ima platine povećava svoju gustoću.Platina smanjuje veličinu zrnaca zlata.Postupnost hlađenja omogućava nastanak ravnomjerne i ujednačene količine pojedinog metala unutar legure.
Mjerne jedinice za plemenite legure su karat,promil i rijetko postotak.Karat predstavlja koliko djelova plemenitog metala je zastupljeno u maksimalno 24-karatnoj leguri.,npr.18 karatno zlato označava da je 18 karata čistog zlata,a 6 karata ostalih metala.
Promil označava koliko je dijelova nekog metala zastupljeno u leguri,a maksimalno može biti tisuću.

17.Materijali za izradu kvačica
Kvačice se izrađuju od nekorodirajućeg,tvrdog čelika za ortodonciju i protetiku,zadržava oblik i ne puca.


18.Legure za lijevane proteze s lijevanom osnovom.
Prva legura koja se koristila za lijevane proteze je viron.Viron pripada skupini neplemenitih legura.Nastala je vironit proteza s lijevanom osnovom.Za keramiku se upotrebljava zbog svojstva oksidacije,stvara okside koji su neophodni za nastanak kemijske veze između keramike i legure.Nekadašnji sastojci legure su nikal i berilij.Nikal stvara alergiju,a berilij je kancerogen.

19.Legure za metal-keramiku.
Metal i estetski materijal usko su povezani kemijskom i mehaničkom retencijom.
Keramika ima kemijsku retenciju (oksidi).

Legure s tri komponente:
*zlato,bakar,srebro
*titan,iridij,platina
*brom,kobalt
Osim tri komponente najčešća je primjena više komponenata u jednoj leguri što može biti posljedica stvaranja nove i bolje legure.

20.Što je specifična težina i u čemu se očituje njezina važnost?
Specifična težina metala množi se sa težinom voštanog objekta da bi odredili potrebnu količinu metala za lijevanje.Slitinu količinski određujemo tako da po članu kojeg lijevamo uzimamo po prilici 3 grama.
21.Objasni izradu lijevanog sustava u laboratorijskoj fiksnoj protetici.
Ljevni sustav izrađuje se prije ulaganja i lijevanja.On provodi tekuću leguru do šupljine objekta.Dijelovi ljevnog sustava su ljevna čaša-prima staljenu leguru;provodni kanal-provodi leguru u deblji kanal ili hranilicu;hranilica(solbrigova kuglica)-kompenzira kontrakciju metala prilikom kristalizacije,nalazi se u zoni maksimalne užarenosti i posljednja se kristalizira(stvrdnjava);ljevni kanal-spaja objekt sa hranilicom,promjer mu je 1-3mm,postavlja se na najdeblji dio objekta(okuzalnu plohu,incizalni brid).Kanali ljevnog sustava moraju biti glatki,svugdje iste širine,okrugli,bez suženja,moraju biti postavljeni tako da legura teče pravocrtno bez naglih promjena pravca,moraju biti postavljani tako da legura uvijek teče od debljih k tanjim dijelovima objekta.

22.Koje mase za lijevanje poznaješ,koji je njihov sastav i koje ekspanzije imaju?
Uložna masa dobiva se mješanjem praha i tekućine.Tekućina se sastoji od ekspanzijske tekućine i destilirane vode i njihov omjer izrazito puno utječe na ekspanziju uložne mase.
Može se mješati ručno i vakumski.Vakumsko mješanje omogućuje homogenu masu u kojoj nema ni mjehurića zraka tako da je zamješana masa tvrda i predviđena je za rad s vibratorom.Kod uložne mase možemo razlikovati dva tipa ekspanzije:
a)Vezivna ekspanzija koja nastaje kao posljedica vezivanja gipsa ili fosfatnih veziva
b)Termička ekspanzija može biti neznatna,ali zbog kompenzacije kontrakcije metala povećava se raznim dodacima
Kvarc-ima ima znatnu termičku ekspanziju koja raste s porastom temperature
*na običnoj temperaturi-beta kvarc
*na 575°c prelazi u alfa kvarc-volumno širenje od 8%
*na 870°c prelazi u alfa kristobalit
*na 1250°c prelazi u tridimil-volumno širenje od 11.7% do 17.4%
↓↓↓↓↓↓obratni proces hlađenja
*na 230°c alfa kristobalit prelazi u metakristobalit-kontrakcija od 6%
Masu koja sadrži manje kvarca,a više kristobalita dovoljno je žariti do 600°c.Ova masa ima dovoljnu ekspanziju za plemenite legure.


23.Postupak lijevanja u laboratorijskoj fiksnoj protetici.
Lijevanje podrazumjeva ulijevanje rastopljene legure u kalup.Potrebnu količinu legure dobijemo vaganjem voštanog objekta i množenjem sa specifičnom težinom legure.Topljenje direktnim zagrijavanjem pomoću plamena može se izvesti u ljevnoj čaši.Topljenje indukcijom odvija se u grafitnom ili keramičkom lončiću.Funkcionira na principu stvaranja magnetnih polja prolaskom izmjenične struje kroz zavojnicu.U središtu zavojnice se nalazi grafitni lončić sa legurom.Legura na površini apsorbira većinu magnetne energije,pretvara je u električnu,a zatim u toplinsku.Ugljik iz grafitnog lončića reagira sa kisikom iz zraka i pri tome nastaje slojugljičnog monoksida koji spriječava prodor kisika do legure.

24.Što je taljenje legura,interval taljenja i za što je važan.
Taljenje legura je prijelaz iz krutok u tekuće stanje.Osnovno kod leguje je postojanost točke taljenja,a kod legure budući da postoji više metala s različitim točkama metala nastaje interval taljenja kod kojeg razlikujemo solidus i likvidus točku.Likvidus točka predstavlja točku vrenja,odnosno kada se legura zagrijava dolazi do likvidus točke,a ne preko nje.Solidus točka predstavlja početak prelaska legure iz krutog u tekuće stanje.



25.Koje uzroke poroznosti legura poznaješ i opiši ih?
Legura postaje porozna zbog neravnomjernog hlađenja kivete,ako užarenu kivetu s legurom stavimo u vodu.Uzrok može biti i krupno zrnata i porozna uložna masa,ako u uložnoj masi nastanu pukotine i nastane nepravilni kalup.

26.Aparati za termičku obradu legura.
Aparati za termičku obradu legure su peć za predgrijavanje,peć za žarenje,aparat za ljevanje,lotanje i lemljenje.Kiveta koja je ispunjena tekućom uložnom masom ide u peć za predgrijavanje na 250°c i postavlja se s kanalima prema dole da vosak iscuri.U peć za žarenje kiveta se postavlja vodoravno.Temperatura u peći za žarenje mora biti 350°c,a maksimalna temperatura ovisi o uložnoj masi(sa gipsom i bez gipsa).Zatim se priprema legura u lijevaču na temperaturi 100°c niže od intervala taljenja.
Uspješnost lijevanja ovisi o lijevnom aparatu kojeg nazivamo ljevač.


27.Što je lemljenje,s čime se lemi i kako?
Lemljenje služi za povezivanje 2 ili više dijelova legure,ali ne i za nadogradnju legurom neodlivenih dijelova. Lemljenje se odvija uz pomoć plamena. Lemljenje je postupak kojim se metalni ili nemetalni dijelovi spajaju pomoću rastaljenog dodatnog materijala (lema) u nerazdvojnu cjelinu. Pri lemljenju se osnovni materijal ne tali, jer ima više talište od dodatnog materijala.

28.Koje uzroke neuspješnog lemljenja poznaješ i opiši ih.
Uzrok neuspješnog lemljenja može biti nedovoljna kvaliteta legure;ako ima niži interval taljenja,ne podržavaju pečenje keramike…


29.Materijali za izradu protetskog nadomjeska-nemetali.
Materijali za izradu protetskog nadomjestka su estetski materijali.To su keramika,cromazit,targis vectris.Svi estetski materijali moraju prekriti metalnu osnovu i stvoriti kemijsku vezu.Tu ulogu ima opaker.Nanosi se u pasti ili kao mješavina praha i tekućine.Estetski materijali nanose se u više slojeva,tj. boja:
Cervikalna-cervikalna Dentalna-dentalna Incizalna-incizalna
-marginalna -deep dentin -transparentna

Kod cromazita zadnji sloj je sloj fluida koji omogućava polimerizaciju,a kod keramike zadnji sloj je sloj glazure.
Osnovni utjecaj kod estetskih materijala ima svjetlost i subjektivni doživljaj(optička svojstva).

30.Akrilati u laboratoriskoj protetici
Akrilati se upotrebljavaju za izradu potpunih i djelomičnih proteza kao gradivni materijal,za izradu individualnih žlica,kao baza zagrizne šablone,kao potrošni materijal.
U grupu akrilata spadaju i neki estetski materijali poput kromasita.
Akrilati su po kemijskom sastavu metil-met akrilati,a u novije vrijeme proizvode se i etil-met akrilati.
Akrilate možemo podijeliti:
*prema načinu polimerizacije-hladnopolimerizirajući,toplopolimerizirajući,toplinsko-tlačno polimerizirajući,svjetlosno polimerizirajući i polimerizacija mikro valovima
*prema vremenu trajanja polimerizacije-dijeli se na kratku,srednje dugu i dugu
-najkraća je u mikropećnici uz svjetl.pol.Najduže traje duga,tj.topla polimer.(24h)
31.Objasni fizikalne promjene koje nastaju uslijed mješanja polimera i monomera

Kod akrilata razlikujemo 5 faza:
1.Faza vlažnog pijeska-zrnca pjeska navlažena su akrilatnom tekućinom
2.Ljepljiva faza-akrilat se ljepi za stjenke posude i instrumente s kojima se miješa.
3.Radna faza-u toj fazi se akrilat oblikuje i nanosi u kivetu
4.Gumasta faza-akrilat se počeo polimezirati i ponaša se kao guma
5.Faza polimerizacije-akrilat je u potpunosti polimeriziran

Autoakrilat koji se sastoji od polimera i monomera(praha i tekućine) zamješa se u posebnoj posudi u određenom omjeru.Kada smjesa dođe u radnu fazu,stavi se na radni stol,izravna se na debljinu 4-5mm i oblaže preko zubnih niziva.Od viška akrilata napravi se đržač za terapeutove prste.

32.Aparat za polimerizaciju akrilata
U polimerizatoru akrilati se polimeriziraju uz postupan rast temperature.Polimerizacija je kemijska reakcija između polimera,monomera i aditiva pri čemu nastaje homogena smjesa.
To je topla polimerizacija.Polimerizacija akrilata na sobnoj temperaturi primjenjuje se samo za reparaturu i individualne žlice.
Akrilati za izradu fiksnoprotetičkih izdjelaka mogu se polimerizirati:
a)Kivetiranjem
b)Hidrokompresiskim načinom
c)Svjetlosnom polimerizacijom
U aparat za tlačnu polimerizaciju,ivomat,kućište se ispuni destiliranom vodom.Aparat se zabrtvi.Uključi se na određenu temperaturu(oko 110-120°c).U aparatu se podiže tlak od 6 bara oko 7min.Nakon isteka vremena,aparat sam izbaci vodu i tlak se spusti na nulu.

33.Koje uzroke poroznosti akrilata poznaješ i opiši ih?
Akrilat se ne smije polimerizirati na temperaturi većoj od 100,8°c jer nastaje plinska poroznost koja predstavlja ishlapljen monomer unutar mase polimera.
↓
34.Što je unutarnji napon metala i kako nastaje?
Akrilat ne podnosi naglo hlađenje u većini slučajeva jer nastaje unutarnja napetost.Ona predstavlja pomaknute molekule u napetom položaju i kao takve fiksizane i zarobljene.

35.Materijali za izradu individualnih žlica.
Individualne žlice uglavnom se izrađuju od hladnopolimerizirajućeg akrilata ili danas sve češće od svjetlosnopolimerizirajućeg akrilata.24 sata nakon izrade individualna žlica se nebi trebala upotrebljavati zbog dimenziske nestabilnosti akrilata.

36.Materijali za brušenje i poliranje.
Obrada metala
Mehanička obrada
a)Gruba obrada-obrada kamenčićima,separirkama.Separirke su karborubni kolutići.
b)fina obrada-sinterima i frezama
Poliranje
Mehaničko poliranje-odvija se pomoću četke za poliranje i plovca,gumica za poliranje i paste(krute ili meke paste)
Elektromagnetsko poliranje-pomoću kiseline i izvora el energije kojeg spajamo prema načelu anode i katode uronjenih u elektrolit
Obrada akrilata(proteza)
Mehanička obrada-frezama i brusnim papirom;Fina obrada-četkom i plovcem,jelenjom kožom i pastom za poliranje

37.Koje aparate za brušenje i poliranje poznaješ i kako se radi s njima?
Kod mehaničke obrade metala i akrilata koristi se mikromotor koji kiji ima tehnički nasadnik na kojeg stavljamo razne nastvke za obradu:freze,separirke,kamenčiće kod obrade metala,a kod obrade akrilata freze i brusni papir.Fina obrada metala i akrilata odvija se pomoću elektromotora na kojem se nalazi četka za poliranje s jede strane,a s druge strane jelenja kožica.Kod poliranja četkom na objekt koji obrađujemo nanosi se plovac u debljim slojevima preko kojeg zatim prolazimo četkom za poliranje.Kod poliranja jelenjom kožom objekt se premazuje pastom za poliranje koja materijalu koji se obrađuje daje završni,visoki sjaj.

38.Koje materijale poznaješ za izradu faseta i koje su njihove međusobne prednosti i nedostaci.
Osim polimernog materijala i keramike koji su elastični,mekani i porozni za fasetiranje se koriste polikarbonati;piroplast;isosit,cromasit;glinična keramika;staklokeramika;cernomerni materijal;kompozitni materijali ojačani staklenim nitima.
Staklokeramika i cernomeri su noviji materijali.Oni objedinjuju estetiku keramike i lakoću obrade polimera.Svjetlosno se polimeriziraju tijekom nanošenja u ormarić,a završno još u specijalnim aparatima.Modul elastičnosti sličan je dentinu.Abradiraju se i deformiraju kao prirodni zubi.Zahvaljujući dobro odabranim koponentama imaju prirodnu translucenciju i flourescenciju,te vrlo dobru kliničku podnošljivost u ustima.
Kompozitni materijali također su noviji materijali koji omogućuju izradbu krunica i mostova bez metalne konstrukcije.Prednosti su što nema modeliranja u vosku,ulaganja i lijevanja.Ti materijali dobrih su estetskih svojstava,dobrih optičkih fenomena,biokompatibilni u ustima,jednostavni su za obradu.
Dva materijala s velikim razlikama u modulu elastičnosti,na istom izratku vode k neuspjehu cjelokupnog izratka.

39.Čemu služi aparat za toplinsko-tlačnu polimerizaciju i na kojem načelu radi?
To je danas najčešći način polimerizacije akrilata.Ormarić se premaže pokrovnim lakom koji sprječava prosijavanje kovine.Slojevito se nanosi sitetički materijal u ormarić.Krunica s oblikovanom fasetom stavlja se u aparat.
U aparat za tlačnu polimerizaciju,ivomatu,kućište se ispuni destiliranom vodom.Aparat se zabrtvi.Uključi se na određenu temperaturu(oko 110-120°c).U aparatu se podiže tlak od 6 bara oko 10min.Nakon isteka vremena,aparat sam izbaci vodu i tlak se spusti na nulu.

40.Objasni fizikalna i kemijska svojstva keramike.
Keramika se sastoji od glinice,kvarca i drugih dodataka u svrhu postizanja prirodne boje,flourescencije,plastičnosti,snižavanja temperature napečenja.
Sastav keramike pridonosi zamućenju keramike,a svojim većim termičkim koeficijentom rastezljivosti uspostavljaju kompatibilnost s kovinom.
Zbog visokog modula elastičnosti pri okluziskom optetrećenju dolazi do pucanja keramike.
Zbog visoke vrijednosti mikrotvrdnoće u odnosu na mikrotvrdoću cakline postoju mogućnost abrazije prirodnog zuba.
Keramika za pečenje mora imati neka određena svojstva:čvrstu vezu s legurom,usklađene termičke koeficijente rastezljivosti,dobru plastičnost(mogućnost oblikovanja),malu kontrakciju u pečenju,mogućnost ponovnog žarenja,dobru estetiku,biokompatibilnost u usnoj šupljini.
41.Koji su nedostaci estetskih materijala?
Glavni nedostatak akrilata(cromasita) je ispadanje faseta i promjena boje.Promjena boje nije uvjetovana samo osobinama akrilata nego i greškom u preparaciji i laboratorijskoj izradbi.Usred polimerizaciske kontrakcije i različitih koeficijenata termičkog rastezanja polimerne fasete povećava se volumen i nastaje pukotina.Ta pukotina može se ispuniti ostacima hrane tako da se sa slitinom stvaraju obojeni oksidi i sulfidi i tako akrilat mijenja boju.Faseta ispada jer se akrilatne ne spaja kemijski sa legurom.Veza je mehanička.
Glavni nedostatak keramike je što zbog velikog koeficijenta rastezljivosti može doći do pucanja uljed većek okluziskog opterećenja.
Zbog visoke vrijednosti mikrotvrdnoće u odnosu na mikrotvrdoću cakline postoju mogućnost abrazije prirodnog zuba.

42.Objasni rad s keramikom
Zamiješa se opaker i nanosi u metalni ormarić.Veza između opakera i metala je kemijska(opaker se povezuje s oksidima na leguri).Opaker se nanosi u dva sloja.Prvi sloj osigurava kemijsku vezu,a drugi spriječava prosijavanje metala.
Pečenje opakera uvijek je na najvišoj temperaturi(890°c).
Slijedeći sloj ,shudller masa ili dentinska masa ili deep dentin,peče se na nižoj temperaturi od opakera(870°c).Koristi se za rub krunice,u području vrata zuba.Deep dentin postavlja se na opaker,slabijeg je intenziteta od dentina,a jačeg od opakera,dobiva se dubina i toplina.
Incizalna boja peče sa na istoj temperaturi.
Glazura,kao završni sloj peče se na najnižoj temperaturi.Pečenje se radi na tri načina:
a)Korekturno pečenje(malo manja od pečenja a veća od glazure)
b)Pola-pola-dentin i korekturna masa
c)Čisti korekturni način